Pregradnja je zanimljivija od novogradnje, jer u suštini sve je pregradnja. Citat potječe iz teksta Der Umbau (Pregradnja) arhitekta i teoretičara Hermanna Czecha iz 1989. godine, pisanog tijekom njegova bavljenja velikom izložbom o Adolfu Loosu u bečkoj Albertini. Temeljen na kritičkom promišljanju moderne, tekst se bavi intervencijama u povijesnu supstancu na osnovi Loosova opusa. U tekstu, o sintezi starog i novog, Czech kaže: Elementi stare gradnje čine s promjenama i novostvorenim elementima jednu novu cjelinu, a ona opet predstavlja punovrijedno djelo. Pojam pregradnje za njega, dakle, sadrži dijalektiku dviju težnji – one prema očuvanju i one prema promjeni.

Ograničenost resursa, fragilnost ekoloških procesa, potreba za zgušnjavanjem gradskih struktura – čimbenici su koji ukazuju na važnost, ali i potrebu bavljenja problemom pregradnje. Pritom su razvijane različite, pa i suprotne strategije, od principa kontrasta do kopija povijesnih arhitektonskih elemenata. Međutim, strategiju koju je primijenio arhitekt Gernot Hertl kod projekta Vrtne kuće na rubu gornjoaustrijskog grada Steyra, nije moguće, a ni potrebno jednoznačno odrediti. Radi se o senzibilnom i složenom procesu transformacije jedne ruine iz 17. stoljeća u mjesto ljetnog života obitelji koje je povremeno otvoreno i javnosti za izložbe, koncerte i druga društvena okupljanja. Na drvećem obraslom obronku iznad rijeke zatečena ruina drevne seljačke kuće mogla se srušiti jer nije bilo nikakvih zahtjeva od Zavoda za zaštitu spomenika. Umjesto toga, arhitekt se upustio u rizičnu avanturu kompliciranog arhitektonskog zahvata usmjerenog prema očuvanju memorije.